Da li je osiguranje zgrade obavezno
Po važećem Zakonu o stanovanju i održavanju zgrada, član 48 propisuje da stambena zajednica može da zaključi ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima usled neodržavanja ili nepravilnog održavanja zgrade, ne da mora. Osiguranje zajedničkih delova je, prema tekstu zakona, opcija, ne zakonska obaveza. Bilo je predloga izmena zakona da se ovo učini obavezno za zgrade sa pet i više stanova, ali za tačan trenutni status ovih izmena najpouzdanije je proveriti u važećem tekstu zakona, jer se zakonodavstvo menja.
Ko odlučuje i ko plaća
Odluku o osiguranju zgrade donosi skupština stanara, obično na predlog upravnika, a za usvajanje je po pravilu potrebna dvotrećinska većina vlasnika. Ovaj prag je jedan od razloga zašto se osiguranje zajedničkih delova teško usvaja, jer šteta na krovu ili fasadi ne pogađa sve vlasnike podjednako, pa je teško postići saglasnost. Kada se polisa usvoji, upravnik je ugovara u ime stambene zajednice, a trošak premije se deli među vlasnicima, obično srazmerno njihovom udelu u zgradi, kroz redovnu uplatu za održavanje.
Šta tačno pokriva polisa
Kod DDOR proizvoda za stambenu zajednicu, pokriće je podeljeno na dva paketa. Prvi paket pokriva požar i srodne opasnosti, udar groma, eksploziju, oluju i grad, uz mogućnost dopunskog pokrića za poplavu, lom mašina, oštećenje lifta, zemljotres i teret snega. Drugi paket pokriva odgovornost prema trećim licima za štetu koju stambena zajednica prouzrokuje, na primer ako neko padne na upravo opranom zajedničkom podu. Predmet osiguranja su zajednički delovi, stepenište, hodnici, podrum, ostave, krov, temelji, fasada i odžaci, zajedničke instalacije struje, vode, gasa i grejanja, kao i opremu za detekciju i gašenje požara, a u nekim paketima i same jedinice, stanovi, garaže i poslovni prostori.
Zašto retko postoji, i šta se desi ako je nema
Prema podacima objavljenim na portalu Biznis i Finansije, samo oko 5 procenata zajedničke imovine u zgradama u Srbiji je osigurano. Stanari premiju često doživljavaju kao dodatni trošak, ne kao zaštitu, a zajednički prostori se percipiraju kao da ne pripadaju baš nikome, što smanjuje motivaciju da ih osiguraju. Razlika u praksi je konkretna: u jednom navedenom slučaju, motor lifta oštećen udarom struje bio je pokriven osiguranjem, koje je isplatilo 90 procenata troška popravke, dok su stanari platili 10 procenata. Bez polise, ceo trošak ide iz rezervnog fonda zgrade, koji je po pravilu skroman.
Koliko realno košta
Prema istom izvoru, osiguranje zajedničkih delova za manje zgrade, sa dva do tri sprata i osam do dvanaest jedinica, iznosi oko 3 evra mesečno po jedinici, dok kod većih zgrada premija ide i do oko 5 evra mesečno po jedinici. Ovo se poklapa i sa realnim primerom koji smo naveli u tekstu osiguranje stana iskustva, gde je jedan korisnik prijavio premiju od oko 188 evra godišnje za zajedničku polisu zgrade od 272 kvadrata zajedničkog prostora. Konkretna cena za vašu zgradu zavisi od broja jedinica, starosti objekta, postojanja lifta i ravnog krova, i procenjuje se kroz uvid na terenu ili procenu ovlašćenog procenitelja.
Ako tek uređujete sopstveno osiguranje stana, uporedite konkretne ponude po pokriću, ne samo po ceni.
Poredi ponude osiguranja stanaNajčešća pitanja
Ko snosi trošak ako zgrada nema osiguranje i pukne cev u zajedničkom delu?
Trošak ide iz rezervnog fonda zgrade, a ako fond nije dovoljan, stanari se dodatno zadužuju srazmerno svom udelu. Ovo je jedan od glavnih razloga zašto osiguranje zajedničkih delova vredi razmotriti, čak i kada se čini kao dodatni trošak.
Da li moje lično osiguranje stana pokriva štetu na zajedničkim delovima?
Ne. Lično osiguranje stana ili domaćinstva pokriva samo vašu jedinicu i vaše stvari. Zajednički delovi, krov, fasada, stepenište i lift, pokriveni su samo posebnom polisom zgrade, ako takva polisa postoji.
Zaključak
Osiguranje zgrade trenutno nije zakonska obaveza, ali odluku o njemu donosi skupština stanara dvotrećinskom većinom, ne pojedinačni vlasnik. U Srbiji je osigurano samo oko 5 procenata zajedničke imovine u zgradama, što znači da većina stambenih zajednica u slučaju štete na krovu, fasadi ili liftu plaća ceo trošak iz rezervnog fonda. Premija od nekoliko evra mesečno po jedinici je, u poređenju sa tim rizikom, relativno mala cena za zaštitu koju pokriva.